112
Kako da izbegneš da se baviš prošlošću, kad um neprestano luta ka tim predelima koji su otišli u nepovrat, tražeći nešto, neko razumevanje, neko oslobođenje, neki uvid koji bi pomogao da se osetim zaista slobodnom i u miru sa sobom.
Da li je moguće u svakom trenutku se zabaviti nekim sadržajem, samo da bi zavarao tu naviku, taj poriv, tu glad.. osećaj krivice, osećaj kajanja, osećaj izgubljenosti, osećaj straha..
Kao horde napadaju me sa svih strana i ne daju mi da dođem do daha, taman pomislim da sam im umakla, da mogu da predahnem, da se osmehnem, da se obradujem nečemu, životu kao takvom, a one se vrate, ojačane, udvostručenih redova, s leđa.
Već sam se umorila boreći se protiv njih.
I onda ih ponekad - kad imam vremena - samo pustim, da me onako pregaze, da mi izmame dve tri suze, neko priznanje prošlih grehova, sve svoje lošosti, svih prevara, zavera, zabluda, nepoštenja, nemogućnosti da svoju lošost živim iskreno, kažem im, okej je, jeste, u pravu ste sve, samo sebi imam da zahvalim za sve ovo, da, jeste naravno - bila sam loša, ma da vas ne lažem, još uvek sam, još nisam prešla na stranu svetlosti iako sam tamo (valjda) krenula..
Da, kažem im, sve je tako, baš i upravo, i došlo je vreme plaćanja, izmirenja dugova, prebijanja računice, i neka bude. Vaše vreme.
ps. video by marija@ - moji prvi (amaterski) pokušaji ..
...
ps2. odoh da gledam preziveti pikasa..
moj bivsi bi verovatno mogao da snimi nesto kao
preziveti mariju
btw on se vraca sutra.. valjda mi zato danasnji dan malo teze pao..
